
Priča o sliciŠto se krije iza slike
Za razliku od impresionista koji su pokušavali uhvatiti točnu igru svjetlosti, van Gogh je namjerno deformirao arhitekturu. Crkva djeluje nestabilno, njezine su linije iskrivljene, a cijela građevina kao da se uvija. Ovim emotivnim pristupom stvarnosti izravno je najavio kasniji pokret ekspresionizma.
Sam je autor opisao boje slike u pismu svojoj sestri. Zgrada ima ljubičasti odsjaj na pozadini dubokog kobaltno plavog neba, dok prozori podsjećaju na ultramarin mrlje. Djelo je u njemu budilo nostalgiju za domom, ali je boje ovdje koristio puno ekspresivnije i bogatije nego na svojim starijim nizozemskim slikama.
Slika je nastala u lipnju 1890. godine tijekom iznimno plodnog, ali tragičnog razdoblja, kada je slikar u samo dva mjeseca stvorio čak 70 djela. Tamne prozore i pogled na crkvu sa stražnje strane mnogi kritičari tumače kao simbol njegovog osjećaja otuđenosti. Cesta koja se račva u prvom planu, po kojoj hoda usamljena žena, može pak ukazivati na njegovu nesigurnu budućnost.